hr en
Telefon: +385 (0)48 280 804 | Fax: +385 (0)48 280 803 | E-mail: info@kletus.hr

Zlato - osnove

Zlato (Aurum, Au) je kemijski element s atomskim brojem 79 i relativnom atomskom masom 196,9667. Svrstava se u teške i plemenite metale, a nalazi se u I.B. podskupini periodnog sustava elemenata, zajedno s bakrom i srebrom. U prirodi postoji samo jedan stabilni nuklid zlata masenog broja 197. Brojni su radioaktivni izotopi zlata masenih brojeva 177 do 204. Vrijeme poluraspada radioaktivnih nuklida iznosi od 3,9 s za Au do 183 dana za Au. Elektronska je konfiguracija zlata (Xe) 4f5d6s, ima , dakle4, popunjene podljuske 4f i 5d, te jedan elektron u valentnoj ljusci. Iako takva konfiguracija upućuje na postojanje jedne ionske vrste, zlato se pojavljuje u šest oksidacijskih stupnjeva, od -1 do +3 i +5. usprkos bliskosti u elektronskim konfiguracijama i ionizacijskim energijama, malo je sličnosti između bakra, srebra i zlata, za što nema jednostavnog objašnjenja. Kemija zlata je raznolikija od kemije srebra. Spojevi u kojima se zlato pojavljuje kao Au- i Au+ nemaju svoje odgovarajuće spojeve u kemiji srebra. Solvatizirani elektroni u ukapljenom amonijaku mogu reducirati zlato do iona Au-, koji je u tom mediju stabilan (E=-2,15V). U nizu slitina M Au (M=Na, K, Rb i Cs) metalni se karakter smanjuje od NaAu do CsAu, te se potonji može smatrati ionskim spojem Cs+Au, iako postoji i molekula CsAu.

Zlato zauzima poseban i jedinstven položaj zbog svojeg, širom svijeta poznatog statusa monetarnog standarda. Kroz povijest to je bila osnova po kojoj se određivala cijena materijalnih dobara i usluga. Čak i do današnjih dana je ono još uvijek temeljni standard s kojim se uspoređuje nacionalana valuta. Zlatan je novac imao važnu ulogu u gotovo svim civilizacijama od staroegipatske epohe (3400. godine prije Krista) i tek relativno odnedavna nije više moguće zamijeniti papirnati novac za zlato na zahtjev. Većina naroda osniva svoje gospodarstvo na tkz. "Zlatnom standardu" kojim je cijena zlata čvrsto postavljena, a cijene svih ostalih roba temelje se na principu ponude i potražnje. Čvrsto postavljene cijene zlata imaju međutim, ozbiljne posljedice za proizvođeče zlata za koje proizvođačke cijene stalno rastu, dok su prodajne cijene zlata stalne. Zlato se upotrebljava za proizvodnju nakita, luksuznih predmeta i novca. Zbog svoje mekoće ne može se u tu svrhu upotrijebiti čisto zlato nego su to slitine zlata s drugim metalima, poglavito s bakrom i srebrom.

Kvaliteta zlata izražava se skalom finoće u masenim dijelovima (udjelima) čistog zlata na tisuću dijelova ukupnog metala (slitine) ili karatnom skalom u masenim dijelovima čistog zlata na 24 dijela ukupnog metala.

Zlato se primjenjuje i u mnogim uređajima (anode pri pozlaćivanju, dijelovi kemijskih aparatura, elektronički tiskani krugovi, zaštita od zagrijavanja uzrokovanog infracrvenim zračenjem), u medicini, u normiranju, za bojenje stakla, porculana i emajla, kao ukras u arhikteturi itd.

Zlato je na Zemlji dosta rašireno i može se naći na mnogim mjestima, ali u vrlo malom udjelu ( do 4.10%) pa se zapravo smatra rijetkim elementom, iako se pretpostavlja da Zemljina kora do dubine od 16 km sadrži do 20milijardi tona zlata. Kao plemeniti metal zlato se u prirpdi pojavljuje uglavnom u elementarnom, metalnom obliku (samorodno zlato). Prirodno elementarno zlato jest slitina koja uz 1.40% srebra sadži bakar i željezo kao glavna onečišćenja. Elektrum je prirodna, od davnine poznata slitina zlata s 15.35% srebra. Ležišta elementarnog zlata dijele se na primarne naslage u zlatnim rudama, tkz. "Gorsko zlato" (zlatne žile u kremenu), i sekundarne naslage, naplavine, ili aluvijalno zlato (zlato u obliku zrnaca, listića ili prašine), koje je djelovanjem atmosferilija na primarne naslage dospjelo u rječni šljunak ili u pijesak. Zlatni grumeni nađeni su u naplavnim ležištima mnogih nalazišta diljem svijeta. Jedan takav grumen pronađen u Australiji je imao masu od 270 kg. U zlatonosnim pijescima čestice su zlata općenito slobodne i dovoljno velike da se mogu koncetrirati i sakupljati jednostavnim fizikalnim metodama koje se temelje na gravitacijskoj separaciji.

Zlato se u prirodi iznimno pojavljuje i u obliku spojeva s telurom i selenom, te kompleksnih zlatnih spojeva. Teluridni minerali zlata nalaze se u žilama tvrdih stijena, uglavnom kremenih i karbonatnih. Izloženi utjecaju vremena obično oksidiraju, pri čemu se zlato oslobađa u elementarnom obliku. Teluridni minerali zlata ne pojavljuju se tako često kao elementarno zlato, i izravno dobivanje zlata iz ruda teluridnih minerala složenije je nego iz zlatnih ruda. Najvećim se dijelom teluridni minerali ne obrađuju izravno radi dobivanja zlata već kao pratioci sulfidnih minerala olova ili bakra.

Budući da se u 1 m3 morske vode nalazi 0,004.0,008 mg zlata, količina zlata u svjetskim morima iznosi više milijuna tona.

Najvažnija su nalazišta zlata u Južnoafričkoj Republici, Australiji, Kanadi, SAD i bivšem SSSR.