Dijamanti su proizvod prirode s ograničenim zalihama. Nekoć isplativi rudnici su danas zatvoreni. Radi toga se javlja potreba za traženjem novih nalazišta. Tržište dijamantima se širi, a na to je utjecala dostupnost jeftine radne snage kao i nove tehnologije koje omogućuju brušenje sitnijih, manje kvalitetnih dijamanata.
Traganje za dijamantima je dug, težak i skup proces. Prvo treba locirati izvorište i utvrditi da li je količina dijamanata u njima odgovarajuće kakvoće da bi opravdala izgradnju rudnika. Osim toga je vrlo bitna geografija i klima pojedine regije, udaljenost ležišta od naseljenog mjesta, politički uvjeti i zakoni o zaštiti okoliša.
Nakon izbijanja na površinu dijamanti se ponovo smjeste u ležišta, nazvana cijevi. Aluvijalna ležišta nastaju kad cijevi erodiraju, a dijamanti koji se u njima nalaze budu odplavljeni u bujice ili rijeke. Drago kamenje pronađeno u stijeni koja ga je donijela na površinu se nalazi u primarnom ležištu. Sekundarno je ležište kad se drago kamenje pronađe dalje od svog primarnog ležišta. Oceansko ležište je sekundarno ležište dijamanata odneseno rijekama i bujicama na dno oceana ili pojasa obale.
Posljednjih 2000 god. jedini dijamanti za koje se je znalo su bili aluvijalni. Aluvijalna i oceanska ležišta su u pravilu bogatija dijamantima od primarnih.
Rudarske tvrtke procjenjuju potencijal rudnika na temelju tri faktora:
Potrebno je odlučiti gdje će se tražiti, suziti područje traganja, ispitati minerale, locirati cijevi i ispitati cijevi u pogledu sadržaja dijamanta.
Sirovi dijamanti se klasificiraju kao cuttable ili kao industrijski dijamanti. Cutable dijamanti uključuju sve dijamante koji imaju povoljnu veličinu, oblik, stupanj čistoće i boju da bi bili polirani i koristili se u draguljarstvu. Industrijski dijamanti najvjerojatnije neće završiti u draguljarstvu, ali se zbog svoje izuzetne tvrdoće koriste u izradi brusnih i reznih alata.
Copyright © 2019 Zlatarna Kletuš
Sva prava pridržana. Zabranjena je upotreba fotografija i tekstova bez pismene dozvole autora.